Govor učenika, održan na svečanoj dodjeli svjedodžbi, možete pogledati ovdje.
Imate želju postati učenik generacije? Želite se osloboditi maturalnih ispita i uživati u životu dok se svi ostali muče s ispitnim katalozima? Zadovoljavate kriterije koje traži natječaj, ali vam je konkurencija jaka? Ako je vaš odgovor na navedena pitanja DA! onda ste na pravom mjestu.
Ja sam Zoran Stojnić i učenik sam generacije 2018. – 2022. Ovim putem volio bih se osvrnuti na ljude i događaje koji su doveli do toga da dobijem ovu „fensi“ prestižnu titulu.
Osnovnu školu završio sam u Dragočaju, a paralelno s njom pohađao sam i sate muzike u OMŠ „Vlado Milošević“ u Banjoj Luci. Obje ove škole nisu mi pomogle da se odlučim u čemu sam točno dobar, te sam iz tog razloga odlučio ići najopširnijim mogućim putem i upisati ovu našu divnu školu na čijoj web stranici čitate ovaj renomirani članak. Odluka je pala na KŠC jer je mala škola i djelovala je kao mjesto gdje se lako socijalizirati i imati prijatelje. Sada kad razmišljam… zapravo ove četiri godine je proteklo poprilično brzo i nadasve lijepo, te smatram da, kada bih opet imao priliku birati srednju školu, odlučio bih se za KŠC.
Od mnogih aktivnosti u kojima sam se isprobao tijekom školovanja izdvojio bih jednu sekciju koja me je dovela na mjesto na kojem sam sad, a to je naučno-istraživačka sekcija pod vodstvom prof. Andreane Kovačević Ćurić. I s punim zadovoljstvom mogu reći da sam zahvaljujući profesorici i sekciji stekao dovoljno kapaciteta s kojima mogu aplicirati na natječaj za izbor učenika generacije. U početku sam se plašio fizike i profesorice na sekciji, jer, hvala Bogu, tko još zna i voli fiziku (ja sigurno ne)! I tako sam… malo po malo, počeo dolaziti na sekciju i izvršavati obaveze koje je ona zahtijevala, te sam konačno shvatio:
- Jedina stvar koja je bila potrebna za rad je bila dobra volja!
I to me se jako dojmilo, stoga sam s vremenom počeo biti sve više uključen u različita natjecanja i događaje koje je sekcija podržavala, a također su donosila i dobru zabavu i druženje.
Osim toga veliki utjecaj na donošenje moje odluke da se kandidiram na natječaju jest bila moralna podrška same prof. Andreane, jer nije dovoljno samo imati kapacitete za prijavu, potrebno je i osvijestiti što sve imate u rukavu i čime sve raspolažete. A ona mi je to pokazala i doslovno me natjerala da se prijavim.
Bilo je tu još malih bonus činilaca… kao što je moj angažman u različitim omladinskim organizacijama u Banjoj Luci, što mi je pomoglo da si uljepšam školovanje izvan škole mnogim prijateljstvima, dodatnim znanjem i putovanjima. Iako mi organizacije nisu osigurale mnogo bodova na natječaju kao što je naučno-istraživačka sekcija, one su mi omogućile da uživam u životu i shvatim stvari za koje bi mi u suprotnom bile potrebne godine.
Možda ovaj članak ipak ne garantira laku recepturu za oslobađanje od maturalnih ispita (što je i bio glavni cilj moje kandidature), ali svakako možda može malo da vas motivira da počnete baviti se nečim i isprobate sekcije koje naša škola nudi.
I mudrost za kraj… dragi moji, vi koji ste preživjeli čitanje ovog teksta, molim vas, uživajte u životu, ne stresirajte se, budite sretni i zadovoljni sobom. Školovanje je došlo i proći će.. ali vi ostajete sami sebi, tako da samo polako. 🙂
Zoran Stojnić, IV.b
