Pet učenika naše škole sudjelovalo u Blagaju na Modelu Međunarodnog krivičnog suda.
Učenici KŠC-a boravili su u Blagaju u blizini Mostara u periodu od 13. do 18. 3. o.g., točnije u hotelu Ada, s ciljem da zajedno s učenicima srednjih škola iz Hrvatske, Srbije i BiH rade na projektu MICC WEB-a “Simulacije suđenja”. Smještaj, mjesto boravka, obroci i rad bili su zadovoljavajući i udobni. Nije bilo mjesta za ikakve primjedbe. Učenici koji su zajedno s profesoricom Darijom Vilušić išli su: Dajana Ćerketa (IV.b), Strahinja Marinković (IV.a), Andrija Cvetković (I.b), Milan Krajnović (I.b) i Mia Trkulja (I.a). Prvu noć proveli smo upoznavajući se međusobno i s trenerima kroz razne grupne zadatke. Treneri, koje smo tamo upoznali, tijekom našeg boravka bili su nam prijatelji od kojih smo mnogo naučili. S ostalim učenicima smo se brzo upoznali i sprijateljili jer su radionice i razni zadaci bili s ciljem da na stranu stavimo sve predrasude i razlike. Bili smo osobe koje su imale slobodu da iznesu svoje mišljenje, bili smo knjige koje je trebalo pročitati bez obzira na korice. Radionice i suđenje bili su dobro organizirani, zanimljivi, zahtjevni i poticali su diskusiju. Kroz njih sam upoznala osobe, njihove stavove i mišljenja, stvorila prijateljstva. Moram spomenuti izuzetno važan segment ove simulacije, a to je upoznavanje s našom poviješću, našim greškama, kako nastaviti dalje bez repova prošlosti u našoj sadašnjosti. Bitne su bile i polemike koje smo vodili o raznovrsnim temama. Neke od radionica koje smo imali bile su: Zašto ratujemo?, Zašto kažnjavamo?, Razgovor sa suvremenim svjedocima, Predavanje o Međunarodnom krivičnom sudu za Jugoslaviju, Istorijska pozadina slučajeva, kao i vrijeme za rad na slučaju. Također, dio upoznavanja bila je i interkulturalna večer kada smo se upoznali sa životnim sredinama naših novih prijatelja. Tada smo shvatili koliko zapravo mnogo imamo naučiti i o nekom manjem mjestu. Subjektivno, najvažnija radionica bila mi je Zašto ratujemo?. Na njoj smo razgovarali o djelima i događajima iz prošlosti, njihovim posljedicama, našim pogledima na iste. Suđenje se sastojalo iz temeljnih predavanja koja su nas informirala u pogledu zadatka na kojem smo radili, vremena kada smo pisali slučaj i samog procesa suđenja. Bilo je zahtjevno, ali ne žalim ni jedne sekunde. Sve je bilo veoma temeljito i organizirano tako da što vjernije predstavlja pravo suđenje. Osobno mi je ova simulacija predstavljala priliku da se okušam u zanimanju advokata i pravnoj karijeri, predstavljala je predavanje o životu i povijesti. U mogućnosti sam još mnogo pisati o ovom putovanju, ali nikada riječi ne mogu točno opisati osjećaj. Kada prevaziđeš granicu koja je izvan tvoje sigurne zone, gradiš sebe. Ovakva iskustva te guraju naprijed na putu do samopuzdanja i vjere u vlastite mogućnosti, hrabrosti da progovoriš. Svaka osoba treba proći kroz ovakvo iskustvo, zato nemoj da propustaš prilike koje ti se nude.
Mia Trkulja, I.a
