Neka ostane tvoje lice nepomično u snu
Nepokretno u kretanju
Neprisutno u prisutnosti
Nezaboravno u vodi zaborava
Zagledano u sunce oko kojeg kružimo sa rojevima zvijezda
Jure Kaštelan
Tih dana volja se preplela sa umom i, ne pitajući tko će pobijediti, dopustila preimućstvo srcu. Natalija Jokić (IV.b), uzorna učenica snažnog nauma i emotivnog pristupa, učinila je svoje dane danima nadahnuća boraveći u pozorišnom kampu Pjesmom protiv podjela ostavivši u zraku Bugojna dio svoga daha.
Kako to obično biva, jedan dobar trag prepoznao je drugi te su dramske interpretacije Natalije Jokić ubrzo praćene budnim uputama nekadašnjeg svetosavca naše odgojno-obrazovne ustanove Ivana Petrušinskog.
Pozorište mladih Dis postalo je utočište našim dvjema nepresušnim nadama. Možda se u njima krije faustovska želja za spoznajom uz imperativ da nešto ipak otajstvo ostati mora.
Obitelji to i priliči te podrška profesora pred scenom teatra nije izostala. Uvijek je poseban dar govoriti o književnim likovima sa učenicima koji su iskustveno opredmetili karakter i riječ.
Natalija, hvala!
Brankica Novaković, profesor
