Suzana Strelec, univ. prof. ped. in soc.
OŠ Kidričevo, Slovenija
Razgovor o darovitosti, obrazovanju i izazovima suvremenog
školstva
Darovitost i talent danas se više ne
promatraju samo kroz akademski uspjeh ili rezultate testova. Razgovarali smo sa
Suzanom Strelec, dugogodišnjom stručnjakinjom za rad s darovitim i talentiranim učenicima, o razvoju obrazovnih pristupa, ulozi škole i obitelji te izazovima
koje donosi novo digitalno doba.
1. Možete li nam ukratko reći nešto o sebi i svom radu s
darovitim i talentiranim učenicima?
Nakon završetka studija pedagogije i
sociologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani prije više od trideset godina,
započela sam rad u školskom sustavu. Tijekom polaganja stručnog ispita
postavljeno mi je pitanje kako slovensko zakonodavstvo uređuje obrazovanje
darovite djece u vrtićima i školama. Upravo je to pitanje potaknulo moj dugogodišnji interes za ovo područje — i na teorijskoj i na praktičnoj razini. Dodatno, odgoj vlastite dvoje darovite djece donio mi je brojna osobna iskustva i izazove.
Prije tri desetljeća zakonodavstvo je bilo prvenstveno usmjereno na akceleraciju, odnosno omogućavanje učenicima bržeg napredovanja ili preskakanja razreda. Danas govorimo o mnogo širem i sofisticiranijem sustavu koji uključuje posebne programe, diferencirane metode poučavanja te obogaćene aktivnosti unutar i izvan škole, uz zadržavanje akceleracije kada je ona primjerena.
Kao školska savjetnica aktivno sam sudjelovala u izradi nacionalnih smjernica i
Koncepta rada s darovitim učenicima. U našoj školi osnovali smo Klub darovitih
učenika, organizirali međužupanijska druženja te razvijali međunarodnu suradnju
među talentiranim mladima.
Moj rad usmjeren je na individualizaciju i diferencijaciju pristupa, uzimajuć u obzir potrebe, sposobnosti i interese svakog učenika. Samo identificiranje darovitih učenika testovima ili postignućima nije dovoljno — ono je tek početak. Ključno je kako s njima radimo i kakve im prilike pružamo.
Zato smo razvili individualizirane programe koji uključuju profile učenika, ciljeve i planirane aktivnosti unutar i izvan škole, uz mentorsku podršku za svakog darovitog učenika.
Darovitim učenicima potrebni su programi koji odgovaraju ne samo njihovim trenutnim sposobnostima nego i budućim razvojnim potrebama. Kroz međunarodne
konferencije imala sam priliku surađivati s brojnim stručnjacima, među kojima i
s dr. Ljiljanom Krnetom, s kojom smo povezani kroz inicijativu „Growing
Together“.
2. Kako biste široj javnosti objasnili što danas znači biti darovit ili talentiran učenik?
Nekada se darovitost gotovo isključivo
povezivala s rezultatima IQ testova. Danas znamo da je darovit ili talentiran učenik onaj koji pokazuje iznadprosječne sposobnosti ili potencijal za iznimna postignuća u različitim područjima u odnosu na svoje vršnjake.
To mogu biti intelektualne sposobnosti, kreativnost, umjetničko izražavanje, liderske vještine ili specifična akademska područja. Darovitost je višedimenzionalna i može se pojaviti u svim područjima ljudskog djelovanja.
Takvi učenici trebaju diferencirana i obogaćena iskustva učenja uz redovni
kurikulum — kako unutar škole, tako i izvan nje.
3. Gdje se danas nalazi darovito i talentirano dijete u školi i koliki je stvarni kapacitet škole da pruži adekvatnu podršku njegovom
razvoju?
Darovitost se pojavljuje na svim razinama
obrazovanja — od ranog djetinjstva do visokog obrazovanja — i u svim društvenim, kulturnim i ekonomskim okruženjima.
U školama susrećemo darovite učenike i među onima koji su socijalno ili
kulturno deprivirani, imaju fizičke poteškoće, slabiji školski uspjeh ili probleme socijalne prilagodbe. Takvi učenici često se nazivaju dvostruko iznimnima (twice-exceptional).
Svaka škola ima odgovornost razvijati posebne programe i pristupe poučavanju jer daroviti učenici imaju specifične obrazovne potrebe. Uspješan rad temelji se na personalizaciji, individualizaciji i diferencijaciji nastave.
4. Koliko je važna podrška nastavnika i obitelji u razvoju potencijala darovitog djeteta?
Istraživanja jasno pokazuju da
najuspješniji daroviti pojedinci dolaze iz emocionalno podržavajućih obiteljskih okruženja. Takva okruženja karakteriziraju sigurnost, otvorenost, razumijevanje, toplina i radost.
U tim obiteljima djeca imaju slobodu istraživanja i poticaj za razvoj. Roditelji darovite djece često primjenjuju fleksibilniji i manje autoritaran odgojni stil, potiču odgovornost i znatiželju te obraćaju pažnju na emocionalne i socijalne potrebe djeteta.
I obitelj i škola imaju ključnu ulogu u razvoju darovitosti kroz podršku, razumijevanje i postavljanje primjerenih izazova.
5. Možete li izdvojiti primjer dobre prakse iz
međunarodnog iskustva koji bi mogao poslužiti kao inspiracija školama u našem
regionu?
U listopadu 2025. godine posjetili smo vašu
gimnaziju s ciljem povezivanja naših darovitih učenika devetog razreda s vašim srednjoškolcima. Ova razmjena pokazala se kao izvrstan primjer dobre prakse, koji planiramo nastaviti na Festivalu darovitosti u studenom 2026. godine.
Vaši učenici organizirali su izuzetno zanimljive radionice koje su poticale kreativnost, suradnju i kritičko razmišljanje.
Daroviti učenici posebno napreduju u okruženjima koja naglašavaju kreativnost,
inovacije i rješavanje problema umjesto rutinskih zadataka. Takva iskustva razvijaju samostalnost, timski rad i osobni rast.
6. Što biste poručili mladima koji imaju izražene talente, ali se ponekad osjećaju neshvaćeno ili nedovoljno podržano?
Daroviti učenici često se suočavaju s
izazovima poput socijalne izolacije, skrivanja svojih sposobnosti, anksioznosti, depresije, slabije motivacije za rutinske školske zadatke ili otpora autoritetima.
Nažalost, mnogi od tih izazova i dalje postoje u obrazovnim sustavima. Moja poruka mladima je: budite ponosni na svoje talente i pronađite ljude koji vas razumiju i cijene.
U našoj školi osnovali smo Klub darovitih učenika upravo kako bismo stvorili prostor prihvaćanja i razgovora o njihovim potrebama. Svaki učenik ima mentora
koji podržava njegov intelektualni, emocionalni, socijalni i kreativni razvoj.
Poštovanje, razumijevanje i iskrena podrška nastavnika, vršnjaka i obitelji ključni su za njihov razvoj.
7. Kako gledate na vezu između darovitosti i umjetne inteligencije — može li umjetna inteligencija pomoći ili donosi i izazove?
Umjetna inteligencija nesumnjivo donosi
nove prilike, ali i izazove u obrazovanju darovitih učenika. Ona može biti snažan alat za učenje, istraživanje i postavljanje boljih pitanja.
Međutim, umjetna inteligencija ne može u potpunosti prepoznati darovitost kao cjelovitu ljudsku kvalitetu. Ne može obuhvatiti emocionalnu dubinu, osobno iskustvo, motivaciju i unutarnji svijet pojedinca.
Kada darovit učenik stvori nešto istinski vrijedno — inovativnu ideju ili snažan umjetnički izraz — često to opisujemo kao nešto duboko i „duševno“. Taj ljudski aspekt tehnologija ne može zamijeniti.
Na kraju, ono što doprinosi dobrobiti pojedinca, zajednice i društva nosi
dublju ljudsku vrijednost koja nadilazi tehnologiju.
0%
Loading ...
