Učenici III.a i III.b naše škole 18. i 19. 11. o. g. bili su na stručnoj ekskurziji u Beču te posjetili najveće i najpoznatije fakultete u ovom gradu.
Nešto prije ponoći, 17.11. o. g., učenici trećeg razreda Opće gimnazije KŠC-a, zajedno s profesoricom-razrednicom Sanelom Banović i prof. Smiljanom Kos, smijehom, veseljem i pjesmom otpočeli su svoje putovanje u Beč. Do kasnu u noć trajala je euforija i uzbuđenje zbog nadolazeća dva dana uživanja, razgledanja i samog upoznavanja glavnog i najvećeg grada Austrije. Mnogi su nastojali uhvatiti koji sat sna kako bi odmorni dočekali jutro i silne obilaske koji su nas očekivali, dok se drugi nisu dali umoru i snu, želeći svakim stihom ubrzati dolazak zore. Nekako tako brzo ona i dođe. Već oko pola devet stigosmo u prekrasni Beč. Odmah smo se uputili k upoznavanju centra ovog nestvarno lijepog mjesta, uvidjevši zašto je baš ono jedno od najvećih svjetskih turističkih odredišta. Obišli smo veličanstvenu katedralu sv. Stjepana, mnogobrojne palače koje datiraju od vremena Austrougarske monarhije, zatim kompleks raznih muzeja, ali i najveće i najpoznatije fakultete Beča gdje smo u jednom od njih uspjeli vidjeti kao pod špagu uređena mjesta i knjižnice za učenje. Slijedio je povratak u autobus i odlazak na Dunavski toranj (Donau Turm) visine oko 250 m, odakle se pruža predivan pogled od 360° na cijeli grad. Ovakav prizor prosto je morao biti ovjekovječen fotografijama kao uspomenama na ovaj nesvakidašnji doživljaj. Iscrpljeni, ali sretni uputismo se u hotel Pyramide u kojem smo trebali odsjesti jednu noć. Dok su neki otišli na dvosatni šoping u blizini samog hotela, drugi su bili preumorni za isto pa su odlučili ostati gdje i jesu.
Skupina učenika iskoristila je slobodno vrijeme te noći do 23 sata kao i kartu za prijevoz te se uputila na ogromni luna-park Beča – Prater. Prater je bio priča za sebe i nešto što je, između ostalog, posebno obilježilo ovo putovanje. Upravo one „najopasnije“ atrakcije bile su naše. Puni adrenalina vratili smo se u hotel gdje su nas dočekali ostali učenici, veselo i pjesmom nastavljajući provoditi nadolazeće sate. Doživjeti Beč noću u ovo doba godine, sav okićen veselim, impozantnim i treperećim lampicama i jednako ispunjen božićnim duhom, nešto je čarobno.
Ujutro, nakon doručka, zajedno s vodičem otpočeli smo povijesnu šetnju gradom, slušajući i upoznajući se sa zanimljivim činjenicama kulturnih spomenika, gotičkih crkvi i mnogih drugih znamenitosti. Iako taj dan vrijeme i nije bilo baš na našoj strani, nismo se dali omesti. Ostali smo očarani svakim učinjenim korakom nove spoznaje o prijestolnici Austrije. Dobivena slobodna tri sata iskoristili smo za odmor, piće i druženje. Kao šlag na kraju dočekala nas je palača Schönbrunn u samo njoj svojstvenom ozračju. Vrtovi oko palače, ali i sama njena unutrašnjost ostavili su nas bez daha. Sama činjenica da stojiš u prostoriji u kojoj je Mozart sa svojih 15 godina izveo svoj prvi nastup ikada izaziva osjećaj jeze i divljenja.
Ujedno je ovaj izlet predstavljao malu ekskurziju, barem onima koji neće više u istoj pratnji ići na onu pravu. Ne, putovanje nije trajalo koliko će trajati prava ekskurzija, ali je ostavilo utisak i osjećaj koji bi svi željeli imati na povratku s one prave.
U 17 sati bili smo spremni za povratak, netko noseći kući Mozartove kugle, koju novu stvar ili pokoji suvenir, ali baš svi noseći hrpu utisaka i divnih uspomena.
Hana Hasanagić, III.b
