Novinarska sekcija intervjuisala našeg alumnistu Armana Merdžića. Armano je bio učenik generacije školske 2019./2020. g. i
dobitnik Godišnje nagrade ,,Petar Barbarić” za najboljeg učenika na nivou
Sustava KŠC-a u BiH.
Reci nam nešto o sebi…
Pohađao sam KŠC od 2016. do 2020. godine. Uskoro se selim u Austriju, gdje ću započeti profesionalnu karijeru kao softverski inženjer u Grazu. Početkom ove godine završio sam studije na Elektrotehničkom fakultetu u
Banjaluci. Pored studija i profesionalnog interesa, volim svirati gitaru, bavim
se ribolovom i uživam u prirodi, nastojeći balansirati nauku i hobije.
Zašto si upisao KŠC? Da li je neko uticao na tvoju odluku?
Odabrao sam KŠC jer sam čuo da je to kvalitetna škola. Htio sam doći na
mjesto gdje ću učiti u dobrom okruženju i s dobrim ljudima, kako nastavnicima,
tako i kolegama. U konačnici, odabir KŠC-a bio je moja želja. Naravno, savjetovao sam se s porodicom i bližnjima, što mi je pomoglo da budem siguran u svoj izbor.
Šta, po tvom mišljenju, izdvaja našu školu od ostalih?
Škola se izdvaja po pozitivnoj atmosferi i međusobnom poštovanju među
učenicima različitih vjerskih i kulturnih pozadina. Posebno cijenim raznovrsne
vannastavne aktivnosti koje škola nudi, jer omogućavaju učenicima da se
razvijaju i van učionice. Takođe, škola pruža odlične mogućnosti za sticanje
opšte kulture i znanja, što je važno za sve koji žele širiti svoje horizonte.
Tvoj doživljaj i tvoje iskustvo s ovom školom…
Škola mi je ostavila odličan utisak. Atmosfera je opuštena i pozitivna, a profesori i kolege učinili su da se osjećam prijatno i motivisano. Nakon završetka srednje škole osjećam zahvalnost za sve što sam naučio, kako
akademski, tako i životno.
Najljepša sjećanja iz škole / anegdota…
Jedna smiješna situacija desila se prvih dana škole. Kolega i ja silazimo niz stepenice i pitamo se koji čas je po rasporedu. Automatizmom kažem “bosanski“, jer sam ga učio u osnovnoj, a on se pogubio pa se nasmijao – jer sad učimo hrvatski, a on je išao u osnovnu gdje je učio srpski. Bilo je smiješno i pokazuje koliko smo zapravo slični, iako nas razlike ponekad zbune.
Još jedna anegdota desila se tokom putovanja u Marienthal. Vozač i ja
smo zamijenili pasoše, zbog čega se vozač morao vratiti i proveo je sa nama
svih sedam dana. Najsmješnije je bilo što je tek na granici primijetio grešku,
nakon što ga je granični službenik zbunjeno pogledao, a on se nasmijao. Problem
je nastao kada je policajac rekao: „Armano, ovo niste vi…“. Na slici u pasošu
imao sam dugu kosu, dok je vozač, pogodite, bio potpuno ćelav. Također, najviše
pamtim putovanja i takmičenja, posebno ona u pratnji profesorice Andreane –
uvijek zabavno, opušteno, uz puno smijeha, a uz to i korisno.
Koji predmet ti je bio najdraži, a koji najteži?
Najdraži su mi bili prirodni predmeti, poput matematike i fizike, a naravno i informatika. U njima sam postizao najbolje rezultate. Mislim da ne postoji najteži predmet. Sve zavisi od pristupa. Ako se posvetiš i radiš
sistematično, i zahtjevniji predmeti mogu biti zanimljivi i razumljivi.
Kada bi mogao da vratiš vrijeme, da li bi nešto promijenio u svom
srednjoškolskom iskustvu?
Ne bih ništa mijenjao. Jedino bih poželio da škola održi visok nivo kvaliteta i kriterija u svim segmentima, jer je to ono što KŠC čini posebnim.
Imaš li neki savjet ili poruku za učenike koji sada pohađaju našu školu?
Savjetujem da ne trče za ocjenama, nego da pristupaju učenju iskreno i s entuzijazmom. To je pravi način da steknu znanje koje traje. Iskoristite period srednje škole za druženje i razvijanje dobrih međuljudskih odnosa, jer
su to vrijednosti koje se najviše pamte. Brojke i ocjene često mogu zavarati, fokus neka bude na karakteru i tome kakva osoba postajete.
